Zibelka si belih fratrov
Zibelka si sega kraja
Zibelka si vel'ke škole
I zibelka šlingeraja

Lepoglava, naselje u slikovitom zagorskom pejzažu, nedaleko dviju trasa europskih autocesta Zagreb-Graz te Zagreb–Budimpešta, jedno je od najstarijih i najpoznatijih mjesta u Hrvatskoj. Lepoglava je kolijevka znanosti, umjetnosti i kulture koju su stvarali Pavlini sve od davne 1400. godine.

Ime Lepoglava (Lepoglava) u dokumentima prvi put se spominje 1399. godine, a već slijedeće 1400. godine grof i ban Herman Celjski osniva samostan pustinjaka Sv. Pavla “sub” Lepoglava, što se najvjerojatnije odnosi na srednjovjekovni grad na brdu gdje se nalazi crkvica Sv. Ivana.

Pavlinski samostan postaje kolijevkom kulturno–prosvjetnog i znanstvenog rada. Već 1503. godine osnovan je seminar Pavlinskog reda koji 1582. prerasta u gimnaziju. 1656. uveden je studij filozofije, nešto kasnije i teologije, a 1674. godine, posebnom odlukom Leopolda I i pape Klementa X, Pavlini dobivaju dozvolu za dodjelu doktorata iz filozofije i teologije.

U Lepoglavi je obranjeno oko 75 doktorskih disertacija (koliko je do danas istraženo ) pa je Lepoglava s pravom stekla status prvog hrvatskog sveučilišta. Rad Lepoglavskih Pavlina bio je raznovrstan i bogat. Pavlini su bili stvaraoci hrvatske knjige, odgojitelj, savjetnici, kipari, slikari, promicatelji umjetnosti i kulture te ostavili neizbrisiv trag u životu Hrvatske. Povrh svega dijelili su sudbinu hrvatskog naroda – bili su veliki rodoljubi. Među brojnim Pavlinima mnogo je onih koji zaslužuju da ih se spominje i pamti. Neki od njih su: Hilarion Gašparoti, Nikola Ranger, Ivan Krištalovec, Andrija Egger itd.

No, najznačajniji su, svakako, Ivan Belostenec, autor Gazophylaciuma (“kinčene komore, ali nešto gdje je spravljen kinč“) – riznice leksičkog blaga, te Ivan Ranger, barokni slikar koji je oslikao kapelu Sv. Ivana na Gorici, Sv. Jurja u Lepoglavskoj Purgi, kapelice u Kamenici i Višnjici te središnji samostan i župnu crkvu u Lepoglavi. Tako je lepoglavska regija svojevrsna galerija Rangerova stvaralaštva. Ivan Belostenec i Ivan Ranger bili su Pavlini baroknog duha i izraza – riječju i likovnim izrazom.

Izuzetna djelatnost Pavlina prekinuta je 1786. godine ukidanjem pavlinskog reda, ukazom Josipa II. Tada zamire sav kulturni i znanstveni rad, a Pavlini su iz Lepoglave prognani. Sredinom 19. stoljeća, točnije 1854. godine, Pavlinski samostan pretvoren je u kaznionicu koja je i danas ovdje. Tek 2001. godine, nakon stoljeća i pol, Pavlinski kompleks odijeljen je od kaznioničkog te predan u vlasništvo i pod upravu Biskupije Varaždinske.

Kaznioničko razdoblje, od 30-ih – 90-ih godina 20. stoljeća, obilježeno je velikim povijesnim događajima i političkim previranjima. Između dva rata tu su robijali komunisti, revolucionari: Josip Broz Tito, Moša Pijade, Rodoljub Ćolaković, Radivoje Davidović, Mihajlo Javorski i dr. Za vrijeme drugog svjetskog rata u Lepoglavskom zatvoru stradalo je preko 2000 antifašista, a 70- tih godina, odnosno posljednjih 30. godina, u Lepoglavskoj tamnici zatočeni su bili “hrvatski proljećari” dr. Šime Đodan, dr. Hrvoje Šošić te pjesnik i mislilac Vlado Gotovac; hrvatski sveučilištarci Dražen Budiša, Dobroslav Paraga i Ivan Zvonimir Čičak; te dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne Hrvatske. Tu je teške dane tamnovanja proveo i kardinal Alojzije Stepinac.

Demokratske promjene i proglašenje slobodne i neovisne Hrvatske 90–tih godina omogućili su potpuno nov odnos prema Lepoglavi, vrijednostima Lepoglave te posebno prema njezinoj izuzetno bogatoj prošlosti. Cilj je vratiti Lepoglavi ugled baroknog razdoblja, otkriti i ukazati naraštajima što je Lepoglava značila u području školstva, znanosti, kulture i umjetnosti. Tako je jedna od najznačajnijih i najvažnijih manifestacija Lepoglavski dani s vremenom prerasla u Međunarodni festival čipke, koji svojim programima, znanstveno – stručnim skupovima, okruglim stolovima i sl. na najbolji mogući način ukazuje na veliko bogatstvo tog, nekad sveučilišnog mjesta.

Središnje mjesto u kulturnoj ponudi zauzima Lepoglavska čipka, a zainteresiranost domaćih i stranih istraživača dokazuje da je ova rukotvorina u kontinuitetu, od Pavlina do današnjih dana, neprocjenjiva vrijednost. Lepoglavska čipka davno je zapažena u Europi. 1937. u Parizu nagrađena zlatnom, 1939. u Berlinu brončanom medaljom, a 1996. godine zapažena je na Ljetnim olimpijskim igrama u Atlanti da bi 2009. godine ušla pod zaštitu UNESCO-a.

Marko Glogović, pavlinski aspirant, rekao je: “Među najznamenitijim hrvatskim samostanima bila je Lepoglava, slavna majka našega visokog školstva, katedrala duha i elitno okupljalište najvećih umova našeg doba."